| Naziv: |
Sirmijum |
| Opština: |
Sremska Mitrovica |
| Mesto: |
Sremska Mitrovica |
| Nadležnost: |
Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd |
| Teritorijalno nadležni zavod: |
Zavod za zaštitu spomenika kulture Sremska Mitrovica |
| Napomena: |
Obuhvata širu gradsku i prigradsku teritoriju Sremske i Mačvanske Mitrovice |
| Broj u centralnom registru: |
AN 106 |
| Datum upisa u centralni registar: |
22.12.1993 |
| Rešenje/Odluka o proglašenju za NKD: |
Rešenje Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS br.2189/48 od 09.12.1948. god; Rešenja Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture APV br.606 od 12.12.1960. god, br.541 od 11.10.1960. god, 540 od 07.09.1960. god, br.672 od 04.09.1957. god, br.607 od 12.10.1960; Rešenja Pokrajinskog zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu br.669/64 od 14.05.1965. god, br.425 od 22.11.1960. god, br.28 od 17.01.1962. god, br.500 od 06.12.1960. god |
| Kategorija: |
Nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja |
| Vrsta: |
Arheološko nalazište |
| Period izgradnje: |
I vek |
Ostaci antičkog grada Sirmiuma nalaze se ispod današnje Sremske Mitrovice u Sremu (Vojvodina).
Grad je od I do VI veka n. e. značajan administrativni centar provincije Pannonia Secunda, povremena carska rezidencija i episkopsko sedište u ranohrišćanskom periodu. Rang kolonije dobio je u vreme careva Flavijevske dinastije. Krajem IV veka u oblast Sirmijuma prodiru varvari: Goti, Huni, Gepidi, a posle avarskog napada stanovništvo je raseljeno, a grad stradao u požaru.
Prva manja iskopavanja izvedena su krajem XIX veka, a sistematska istraživanja i uporedna konzervacija počeli su od 1957. i u kontinuitetu traju do danas. Do sada je registrovano i istraženo 85 lokaliteta. Antički grad je bio prostran, okružen bedemima i rovovima unutar kojih su utvrđeni: carska palata, hipodrom, terme, horeum, trgovački i zanatski centar, nekropola i drugi objekti sa mnogobrojnim pokretnim nalazima, kamenom plastikom, epigrafskim spomenicima i sarkofazima. Ostaci villae urbanae, deo horreum-a i ostaci hrama Sv. Dimitrija konzervirani su kao sastavni delovi savremenih građevina.
|